Iako su prošle godine dvije lovačke organizacije koje djeluju na području Novog Travnika, Srndać i Pavlovica, potpisale sporazum o uniji i formiranju zajedničkog lovačkog društva kako bi se stekli uslovi za zajedničko upravljanje lovištem na području naše općine, situacija na relaciji ova dva društva se u prethodnih nekoliko mjeseci pogoršala.
Nakon nekoliko saopćenja i međusobnog optuživanja za razne stvari sve je kulmiralo tome da lovački dom na Pavlovici, nakon sudskih odluka, pripadne upravo Lovačkom društvu “Pavlovica”.
Djelovalo je da široj javnosti nije poznata kompletna pravna pozadina oko ovog slučaja, te se javnosti sinoć obratio travnički advokat Haris Kaniža koji u ovom sporu zastupa Lovačko društvo “Srndać”.
Njegovo saopćenje prenosimo u cijelosti:
“Negdje krajem 2019. godine, na zahtjev Lovačkog društva Pavlovica (“hrvatskog”), općina Novi Travnik donosi rješenje kojim lovački dom na Pavlovici daje njima u vlasništvo.
Iako su općinski službenici znali da je “bošnjačko” Lovačko društvo Srndać nakon rata svojim sredstvima izgradilo novi lovački dom.
Iako su znali da je LD Srndać osnovan 1996. godine, a LD Pavlovica tek 2003. godine, kao potpuno nova lovačka društva.
Pri tome općinski službenici nisu obavijestili LD Srndać o ovom postupku, odnosno sakrili su njegovo postojanje i na nezakonit način dali lovački dom kojeg je izgradilo “bošnjačko” lovačko društvo u vlasništvo “hrvatskog” lovačkog društva.
LD Srndać za to saznaje tek nekoliko godina poslije kada mu Općinski sud u Travniku dostavlja tužbu za predaju u posjed lovačkog doma na odgovor.
Tada LD Srndać angažuje mene kao advokata u ovom postupku, a ja dajem odgovor na tužbu, podnosim protivtužbu da se objekat lovačkog doma upiše kao vlasništvo LD Srndać i u toku postupka zaista dokažem da općina Novi Travnik nije imala osnova ni ovlaštenja da ga prenese u vlasništvo LD Pavlovica, da LD Pavlovica nije pravni sljednik ranijeg prijeratnog lovačkog društva jer je osnovano tek 2003. godine i priložim cjelokupnu dokumentaciju o tome.
Također se pozovem na to da općina Novi Travnik nije mogla na ovakav način raspolagati opštenarodnom/državnom imovinom i na besplatan način.
Međutim, sud u Travniku je zanemario sve ove argumente i donio presudu da se lovački dom preda u posjed LD Pavlovica, dok je moju protivtužbu odbio, bez adekvatnog i logičnog obrazloženja.
Protiv takve presude podnio sam žalbu Kantonalnom sudu u Novom Travniku, nadajući se pravičnom suđenju, ali je žalba ekspresno i u rekordnom roku odbijena.
To je značilo da sam pravosnažno izgubio ovaj sudski spor iako sam i dalje uvjeren u to da je prema LD Srndać učinjena velika nepravda.
Istovremeno sam kod općine Novi Travnik podnio prijedlog za obnovu postupka u kojem je donijeto rješenje o vlasništvu LD Pavlovica, općina je to dva puta odbijala, Federalna geodetska uprava je dva puta usvajala moje žalbe, općina i treći put odbila, a predmet se trenutno nalazi ponovo kod Federalne geodetske uprave.
Također sam podnio apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine protiv presuda Općinskog suda u Travniku i Kantonalnog suda u Novom Travniku zbog povrede prava na pravično suđenje i prava na imovinu, a postupak je još u toku.
U julu ove godine Općinski sud u Travniku je prinudno predao u posjed lovački dom “hrvatskom” lovačkom društvu, uz prisustvo velikog broja policijskih službenika, te na način što je izvršeno obijanje i oštećenje svih brava na postojećim vratima.
Predao je dom kojeg su izgradili članovi LD Srndać.
Poduzeo sam sve što je trebalo i što sam bio u mogućnosti, ali je očito da je druga strana bila “bolja” sa pravosudnim vlastima i to na jedan baš diskriminatoran način.
Nisam odustao od ovoga, boriću se i dalje na svim sudskim instancama, pa i do Strazbura ako bude trebalo, ali moram priznati da je sve navedeno na mene djelovalo veoma ponižavajuće, a mogu misliti koliko je ponižavajuće djelovalo na istinske članove LD Srndać.
Dan kada je dom prisilno predat onima koji ga nisu izgradili je bio jedan od najtežih u mojoj pravnoj karijeri.
Moram naglasiti da su mi predsjednik LD Srndać i ostali njegovi članovi u ovome svemu dali veliku podršku, da su se istinski borili da do ovoga ne dođe, ali da trenutno nisu mogli protiv “jačeg” i protiv nepravde.
Moram napraviti i jednu digresiju koja se odnosi na to da sam do sada, neovisno od ovog slučaja, uglavnom imao pravično postupanje kod imenovanih sudova, ali da sam u ovom slučaju duboko razočaran njihovim postupanjem.
Posebno je pitanje što aktuelna politička vlast na kantonalnom i općinskom nivou nije učinila skoro ništa da ova dva društva dovede na “pregovarački sto” i da pokuša da se spor riješi na miran i sporazuman način.
I takvim odnosom sam duboko razočaran.
Svjestan sam da me ova objava može “koštati”, ali ne mogu šutiti na ovakvu nepravdu.
Na kraju, ovo je samo dio onoga što se u našem kantonu odnosi na sistemsku diskriminaciju “bošnjaka” u svim aspektima društvenog i političkog života, do te mjere da se toliko ponižavanje više ne može trpiti.
Nadam se da će najviše sudske instance ispraviti ovu nepravdu.
I još više sam spreman da se dodatno angažujem u borbi protiv ovakvog ponižavanja i diskriminatornog postupanja.
Uskoro ide krivična prijava protiv svih odgovornih lica!
Nije kraj!”, navodi se u saopćenju.
Iz saopćenja koji je objavio Haris Kaniža vidi se kako bi konačnu riječ mogao donijeti upravo Ustavni sud BiH, a do tada se nadamo kako će predstavnici obje organizacije pronaći zajedničku riječ i ovaj slučaj riješiti na zadovoljstvo svih članova.
